Nedjelja

Linije neba označuju nasmijane putove
i bliske su nam ko nada što se ostvaruje
Svjetlo ulazi u potleušice, klijeti, u zadnje kutove:
Gospod i crvu hoće danas sreću da daruje.

Nešto iskonsko radosno rađa se s današnjim danom,
u vremenu, a vječno, lišeno prostora, spona.
Ostrvima, morem, nizinama i stranom
Pjevaju svečani glasovi probuđenih zvona.

Ipak se živi. I život nalik je na vedriju rijeku.
Pritajiše se bolovi što inače srca nam paraju.
Lakše su trudne ruke; žuljevi manje peku.
Volovi, mazge, konji i polja se odmaraju.

I mi, nijesmo to više – mi. Drugi život je u nama
danas ovdje u crkvi gdje ritualni kâd
visi ko svilen oblak iznad oltarnog stijenja.
Orgulje. Psalmodija. Božanska Drama
Jaganjčeve slave – našega otkupljenja:
– ekstaza iz doline prokletstva za Božji Grad.

Preobraženi se vraćamo s našega Tabora
osjećajući bjelinu duše i svu slatkoću mira.
Ne, danas ni s kime promijenili se ne bi.
Pristoji nam ovo svečano odijelo, draž njegovih nabora.
Pa ulazimo kao u domove pira
u naš mali, siromašni stan…

Doista, Gospode, Ti si nama i sebi
stvorio ovaj dan.

Baltazar Vijolić